U najmračnijem uglu velikog muzeja koji izgleda kao neoklasicistička palača nalazi se ne tako tajna soba. Ispunjena je kipovima Kongoanaca, koji su se smatrali rasističkim, a koji su nekada bili dio stalnog postava. Školarci na edukativnim turama prolaze pored Leopardovog čovjeka, muškaraca s kopljima i žena gotovo golih. Ovo je Afrički muzej u Tervurenu, malo izvan Bruxellesa, i donedavno su te skulpture bile dio stalnog postava. Nakon višegodišnjih teških kritika na nacionalnom i međunarodnom nivou, muzej je sarađivao s grupom stručnjaka afričke dijaspore u Belgiji kako bi preispitao izložene kontroverzne kipove.
Kolonijalna historija
Muzej svoje porijeklo vuče iz vremena kada je kralj Leopold II osnovao Međunarodnu izložbu 1897. godine. U sklopu toga, 267 kongoanskih muškaraca, žena i djece silom je odvedeno u Belgiju i izloženo javnosti u ograđenim lažnim selima na mjestu gdje se sada nalazi muzej.
Kada je Belgija stekla neovisnost od Nizozemske u 19. vijeku, "otimačina zapadnih zemalja za Afriku" bila je u punom jeku. Kralj Leopold II želio je svoj dio kontinenta, ali bez vladine podrške morao je pridobiti investitore i javnost. "Ljudski zoološki vrt" bio je alat za uvjeravanje posjetioca da je Belgija dužna donijeti civilizaciju i kršćanstvo u afričku zemlju. Izložba je postigla ogroman uspjeh i tako je započela duga i nasilna historija Belgije u Kongu.
Ove godine muzej obilježava 125. godinu postojanja i prošlo je pet godina otkako je doživio veliku obnovu tokom koje su uklonjeni sporni kipovi i promijenilo se označavanje objekata koji su stvorili negativan stereotip o Africi.
Guido Gryseels je bio direktor muzeja sve dok nije otišao u penziju početkom ove godine, u dobi od 70 godina, i značajno je doprinio uvođenju promjena.
Broj posjetioca se povećao od obnove, ali dio afričke dijaspore vjeruje da se može učiniti više i da kipove treba potpuno ukloniti. Drugi kažu kako muzej jednostavno više ne bi trebao postojati s obzirom na njegove historijske prikaze koji predstavljaju afričke ljude kao primitivne. Muzej kaže kako ne može promijeniti prošlost, ali je predan tome da svoj dio posla učini u smjeru izgradnje bolje budućnosti.
"Shvatili smo da se većina djece prvi put susrela s Afrikom posjetom ovom muzeju, bilo kada su došla sa školom ili sa svojim roditeljem", rekao je g. Gryseels za BBC. "100 godina taj je dojam u osnovi bio jedan od stereotipa, da Afrika služi da pruži prirodna dobra, a mi da pružimo kulturu. Iz stereotipa dobivate predrasude, a iz predrasuda dobivate određenu dozu rasizma." Kada se g. Gryseels pridružio muzeju 2001. godine, istraživanje je pokazalo da 95% Belgijanaca misli da je kolonizacija dobra stvar. U 2022. godini istraživanje je ponovno provedeno i broj je pao na 35%.
Promjene u toku
Uprkos natpisu u muzeju "Belgija donosi sigurnost Kongu" koji se nalazi na ploči ispod kipa zlatne božice s kongoanskim djetetom pod nogama, s druge strane stoji slika naoružanog belgijskog vojnika koji drži mitraljez. Drugi kip prikazuje Kongoanca kako se hrva sa zmijom.
"Ovdje ćete primijetiti da je kip crn, a ostali zlatni, jer se zlato smatra superiornim, pobožnim, a crna boja je za nekoga ko je inferioran", objašnjava saradnica Afričkog muzeja Marie-Reine Iyumva.
Ona je dio nove generacije osoblja s afričkim nasljeđem koje je angažovano kako bi pomoglo u postizanju promjena i pružanju novog konteksta.
Gospođa Iyumva kaže da njihov rad nije tako jednostavan, kao što je uklanjanje ili mijenjanje predmeta koji se smatraju problematičnim. "Zgrada je zaštićena, dio je kulturne baštine Flandrije, tako da ne možemo ništa dirati sa zidova zgrade. Dakle, ono što smo učinili jeste da smo angažovali savremene umjetnike da predstave svoju alternativnu interpretaciju."
Odgovor, čini se, leži u obrazovanju. Posjet Afričkom muzeju nije dio nacionalnog školskog sistema, a posjete ovise o odluci nastavnog osoblja. Ali, radnim danom u muzeju su posjete školskih grupa koje imaju ture na francuskom, nizozemskom, engleskom i njemačkom jeziku. Veliki naglasak je na radionicama i otvorenim raspravama koje se bave kolonijalnom prošlošću Belgije i ulogom koju je muzej imao tokom prošlog vijeka. Jedna mlada studentica priznala je da je to iskustvo otvorilo oči: "Mislim da je ovo prvi put da smo stvarno saznali za to. Ne bih to učinila da sam kraljica Belgije", rekla je.
(Izvor: BBC)