Bilo je to vrijeme kompromisa i konsenzusa, win-win ishoda i liberalnih težnji, multilateralizma i globalizma, međunarodne zajednice i workshopova, istospolne promocije i rodne konfuzije, radnog idealizma i paradne društvene zbunjenosti, čiji su pak rezultati nekada vodili prema moralnim, običajnim i etikecijskim kuršlusima (spell-checker ispravlja našu riječ nekada u englesku riječ naked, sveprisutni Sigmund Freud).
Piše: Haris Hrle, za Radiosarajevo.ba
Bilo je to vrijeme ruža, kazali bi Indexi, globalnih bajdenovskih, obaminih, merkelovskih, blerovskih i bushovskih cvijetnjaka, koji ipak nisu zaustavili ratovanja ili smanjili patnju.
Obračun s Hegelom
A Hegel, pak, jeste klasična evropska država, suverenizam, patriotizam, red, moral i viši cilj. Poznato?
"Država je najviša zajednica slobode, utjelovljenje Svjetskog duha i krajnji uslov svih prava".
Hegel je vjerovao da je država božanska institucija koja se temelji na moralnim, društvenim i političkim zahtjevima, da je kao takva neophodna za razvoj građanskog društva i ostvarenje slobode.
Hegel se pitao ima li historija utvrđeni cilj, da li je ishodište već određeno. Historija nema smisla niti utvrđeno ishodište, kaže Popper, stavljajući slobodnu volju i slobodu pojedinca na prvo mjesto, suprotstavljajući se religijskom (državnom?) postulatu da se sve dešava sa određenjem i po planu - o kome pak mi ništa ne znamo, naginjući antireligijskom, gotovo ateističkom narativu.
Trenutno stanje možemo posmatrati kao ponovni i naknadni obračun Hegela i Poppera, sukob liberalnog otvorenog društva i klasične nacionale države, one koja zahtjeva red, koja govori o moralu, Bogu, božanskoj prirodi države i samoj religiji.
Ulazimo u kratko filozofsko podsjećanje da bi uspostavili analogiju s trenutnim sudarom teorija, principa i ideologija koji poklopaju našu konfuznu političku i društvenu stvarnost, a koje su neophodne za razumijevanje evropske budućnosti.
Bosna mora naći svoje mjesto
Da li smo po prvi put na pragu uvođenja hegelijanstva u državne poslove, recimo, sa one strane Atlantika te stavljanje Poppera i otvorenog društva u "mirovinsko stanje" - ne znamo, historija je ciklus i spirala, ali Bosna i Hercegovina mora naći svoje mjesto u burnim tokovima predstojećih velikih uspona i padova.
Evropa je uzdrmana, nema sumnje, uzdrmani su njeni građani, narodi, elite. Prvi problem je kao i uvijek u evropskoj historiji - pitanje granica.
Helsinški finalni akt utvrdio je 1975. nepromjenjivost granica u Evropi putem sile. Treba napomenuti, Helsinški akt je usvojen godinu dana nakon što je Titov Ustav iz 1974. utvrdio granice republika u SFRJ, dakle i Bosne i Hercegovine, koje će pozitivnim pravnim slijedom potvrditi Badinter sa svojom komisijom. Granice su linije koje spajaju i razdvajaju, u skladu s teorijskim suverenitetom protežu se okomito prema svemiru i u dubinu prema zemaljskoj jezgri. Ali, budući da su granice materijalne i fizičke, da su čuvane i štićene, da li su onda i moguća, eventualna materijalna roba, da li su podložne kupovini ili razmijeni.
Amerika ima dugu historiju kupovine teritorija. Spomenimo Aljasku. Poruka nove administracije je da se granice dogovorno i mirno mogu mijenjati, i to nije protivno finalnom Helsinškom dokumentu. Ali to je tek šok za EU i njene političke elite... ali ne sve!
"Otovreni brak" i Trumpov svijet
Trump nije Woodrow Wilson, nije ni Kenedy, niti Clinton, nije Bush. Kao što piše Foreign Affairs u broju od marta-aprila 2025., on ne smatra da mu koriste "sveobuhvatne strukture međunarodne saradnje kao što su Ujedinjene nacije (UN) ili Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju - OSCE". Multilateralizam - koji je kao sredstvo bio jedan od nosača otvorenog društva - ostavlja se po strani u korist predsjednikovih savjetnika "koji potiču iz svijeta tehnologije i koji bi mogli pristupiti globalnoj pozornici s mentalitetom startupa... (... koji će) biti sposoban brzo i kreativno reagirati na trenutne uslove".
USAID - koga bi mogli nazvati mekanom i nježnom kontiuniranom moći SAD zasnovanoj na principima multilateralizma, liberalizma i principima otvorenog društva, dakle i samog Soroša i njegovih prijatelja, našao se nasuprot nove-stare modernosti i atraktivnosti - suverenizma, patriotizma, božanske uloge države i bilateralizma.
Otvoreno društvo u bujnosti novog konzervativizma se projicira kao otvoreni brak, a to je generalno osuđujući i društveno neprihvatljivi no-no, i prema religijskim, tradicijskim i državnim pravilima.
Miješanje ideja i običaja u beskonačnom nizu slučajeva i pokušaja nije dugoročno dozvoljeno niti društveno prihvatljivo. Tako su glasali glasači u super-izbornoj 2024., to je nova stvarnost. Kao što je nova stvarnost uspon religioznog maskulinizma i politička podrška obnavljanju tradicijskog patrijarhalizma i polnih uloga. Politika Administracije neće dozvoliti partnerima nikakvu zbunjenost i konfuziju kada je sve navedeno u pitanju.
Da, ovaj cijeli tekst, iako tako ne izgleda, u formi i sadržaju je zapravo o Donaldu Trumpu.
Prijetećim, teškim uljanim potezima nova Amerika nagovještava da će se - metaforički govoreći - razvesti od NATO-a, namjerno utiskujući Evropljanima u svijest ono što ih sa strahom u duši podsjeća na najmračnije slike evropske prošlosti.
Na neki prozirniji način, razrijeđenim akvarelom, Adminsitracija nagovještava da će ostaviti i zapostaviti i cijelu širu, globalnu familiju - Ujedinjene nacije, sistem koji ih, smatraju, koči u brzoj realizaciji MAGA interesa.
Obračun Administracije s Međunarodnim krivičnim sudom u Haagu grafikom je već zaokružen dodijeljivanjem sankcija ključnim funkcionerima... I tako je oslikana jedna nova globalna slika, kratki i brzi nacrt novog poretka. Nagovještaj napuštanja NATO-a dovodi u pitanje budućnost Schengen zone i njenih proevropskih pravila, destabilizira i prognozira pad vrijednosti eura, s tendencijom ohrabrivanja vraćanju nacionalnih moneta čime se potiče novi val à la Trump evropskog suverenizma, nacionalizma i patriotizma.
Evropski nacionalizmi naoružani novim kontigentima oružja - koje može biti okrenuto u svim pravcima a ne samo prema Rusiji - to je recept za zabrinutost.
Trump uživa u "ikonoklazmu i raskidu, nastoji promijeniti status quo i prezire liberalne elite i stručnjake za vanjsku politiku", ističe već pomenuti Foreig Affairs.
Trump prednost daje pojedincima
U prethodno opisanom miljeu Trump se odlično snalazi, savršeno mu odgovara, budući da on "nije pretjerano sputan vjerskim i kulturno definiranim linijama rasjeda". U nastavku FA ističe da on "često daje prednost pojedincima u odnosu na vlade i osobnim odnosima u odnosu na formalna savezništva", što nam je bilo sasvim jasno i iz njegovog prvog mandata.
NATO je nastao da bi se Zapad blokovski suprotstavio Sovjetskom Savezu, da bi zadržao Njemačku pod kontrolom i spriječio prijeteći razvoj ideologije komunizma, recimo, onoga Enricea Berlinguera u Italiji.
Nova Amerika ne želi i neće razmišljati u takvim kategorijama. Zašto ne završitit rat u kome gine toliko Evropljanja, kršćana, kojih je svakako sve manje i zašto ključne evropske zemlje pristaju na toliko "svojih" smrti i pored teškog pada nataliteta, promocije istospolnih brakova i reklamiranja lične udbobnosti na račun porodične posvećenosti i plemenitog odgajateljskog truda?
Administracija insistira da se okonča "unutarrasni evropski rat", smatra azijski diplomata pojednostavljujući se na bazi Huntingtonovog sukoba civilzacija.
"U Ukrajini se međusobno ubijaju kršćani, a u taj rat ih je povukla bivša administracija radi političkih i ekonomskih dobitaka", drže se matematičkog zaključka diplomate na dalekom istoku. Ruska invazija je već realtivizirana, to se osjeća na svakom diplomatskom sastanku.
Prethodna administracija, Bidenova dakle, imala je namjeru suzbiti Rusiju, približiti joj se vojno, oslabiti je, onemoćati Putina i na taj način postići povoljan sporazum, recimo, o nafti i ostalim sirovinama.
Ali, nova administracija se sirovinama očito misli namirivati iz Ukrajine, Kanada je s tim u vezi već dobila "nemoralnu ponudu", Kopenhagen također. Kakogod, prisustvujemo živom opitu weberovskog traktata o uticaju ličnosti u stvaranju historije, u punom smislu te riječi - i to na vulkanski način, kao i manevarskoj manifestaciji osobne, trampovske snage, ali i državne snage Sjedinjenih Država.
Imamo Hegela u akciji, hegelijansko raspršivanje ideja na djelu, a to je blokada i opreka otvorenom društvu i njegovim idealima. Ako su se Nijemci morali udaljiti od Hegela i njegove zamišljene idealne države historijskih razloga radi, mnogi u Americi, svjesno ili nesvjesno - nisu. Musk ubjeđuje Nijemce da se ne trebaju obazirati na prošlost i da trebaju gledati dalje, nastaviti napredovati glasajući za AfD i krčiti zarasli put prema suverenoj evropskoj državi hegelijanskog tipa. I time zatvoriti poglavlje o njemačkom, merkelovskom otvorenom društvu, kao što je to uradio Orban u Mađarskoj.
Zašto je BiH u teškoj situaciji?
Ništa ne uspjeva tako dobro kao uspjeh, mogao bi biti motto Trumpovog spektakularnog povratka na vlast, a "ništa nije dovoljno praktično da ne bi moglo bili praktičnije i efikasnije" trebala bi biti Muskova maksima. On svoje poruke vješto sažima u jednoj rečenici, pa tako tweetovi "Italija nestaje" iz aprila 2023. ili nedavna predizborna "Samo AfD može spasiti Njemačku" bezpresedanski zvone na mobilizaciju glasačkog tijela u dvije ključne evropske države, učesnice oba svjetska rata - i to zvone na način koji priziva snažnu državu i još snažnije državništvo.
Bosna i Hercegovina se nalazi u teškoj situaciji, ali ne zbog nove američke administracije. Kada se sve sabere, Bosni i Hercegovini treba uspjeh, treba nam niz političkih i pravnih praktičnih rješenja i više entuzijazma u nastupajućem "sljedećem vremenu". Nekada stvari i odnosi postaju jednostavniji kada se dogmatski zaroni u kvalifikaciju "običnih", tradicijskih državnih pojmova: vlada vlada, uprava upravlja, država održava, sud sudi, ustav je ustava, dakle brana. Neka tako bude.
Na kraju, cijeli ovaj tekst je svjesna i namjerna simplifikacija urađena bez neophodnih nijansiranja, bez nabrajanja pravnih, historijskih i političkih detalja, čime je napravljen pokušaj da se realnost i stvarna dinamika u kratkom tekstu pojednostave, po cijenu mogućeg izviranja mnogih nejasnoća.
Treba reći, Bosna i Hercegovina nije trpila nikakve političke posljedice tokom prvog Trumpovog mandata. Naprotiv, bila je pažena i pripažena, a broj delegacija iz BiH koji je u tom vremenu posjetio Washington DC penjao se do nivoa koji prije toga nije bio zabilježen. Tokom razgovora o promjeni granica između Srbije i Kosova uvjeravani smo da možemo ostati mirni, povjerljive detalje saznavali smo preko bliskih funkcionera u Kongresu i saveznih zvaničnika u DC-u. U Washingtonu je u to vrijeme, posebno tokom 2017. i 2018. godine, izrazito bilo na cijeni bosanskohercegovačko zalaganje za interreligijski dijalog - regionalno, u BiH i na zapadnom Balkanu, ali i na svakoj tački susreta monoteističkih religija.
Kada sve saberemo, vrata našeg državnog i društvenog usjeha nisu sputana niti zatvotrena, otvorena su, ali kao solidnoj i samoodrživoj državi koja gleda svoja posla i uspješno ih izvršava. Tako bi trebao izgledati državni hod kroz historiju. Trumpova administracija je to razumjela tokom svog prvog mandata, nema razloga da to ne razumije i sada.
Autor je karijerni bosanskohercegovački diplomata, aktuelni ambasador Bosne i Hercegovine u Indiji, bivši ambasador BiH u SAD-u u vrijeme prvog mandata Donalda Trumpa